četvrtak, veljača 9, 2012
Kako opstati u vremenu i prostoru, u onom sto nam je nametnuto,ili sto sami nesvesno namecemo?Mnogi se pitaju,kako vaspitati generacije koje dolaze,kako prenositi istinsko znanje s kolena na koleno,a da pri tom ne gubi od svoje sustvenosti.Isto kako pronalazimo svoj put ka vecnosti,bilo bi dobro pronaci nacin da ono sto smo iznedrili kao autenticno prenesemo neokrnjeno kako novom narastaju tako i ljudima koji vape da budu pouceni,nahranjeni "Istinom".Dakle,treba naci put do svacijeg srca,do same srzi.Kako mozemo prodredti u nju,nego li najpre da saznamo ko smo mi u stvari i kuda nas nosi ova tvorevina zvana "Zivot".Svakako da necemo sesti i nabubati lekciju zivota i izrecitovati je kao pesmicu naucenu napamet,jer sta cemo tada dobiti?Surogat.Onaj,kome budemo takvo znanje preneli moze postati samo papagaj,koji ponavlja sve sto cuje,ili dobar majmun koji radi sve sto vidi.Dakle,izvorno znanje moze biti jedino preneseno direktno,vibracijom,ili kako mi to volimo da kazemo od srca srcu,a kako cemo to uciniti,na nama je da pronadjemo pravi put.U svakom slucaju "savrseni pupoljak" cuci u svakom od nas i samo ceka pravo vreme,kada ce okupan suncem i jutarnjom rosom pokazati svoje pravo lice postanka,odnosko iskonsko nalicje ljubavi.
utorak, siječanj 31, 2012
Ispoljenje,
govor tisine,
kroz mene,
Divlji vetre,
ti si samo izraz,
odraza tvoje sene,
Nemogucnost
iskaza,
najveca kazna,
Neizrazenost,
nacin,
kako da sazna,
Ostavstina,
nemo,
koraca ,
Ostrica,
suocenost,ostvarenost,
istina "maca".
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
Da li smo programirani i kako izaci iz tog programa?Pravo pitanje koje u sebi sadrzi dva podpitanja, kojima bi se trebalo pozabaviti kad za to imamo vremena.Zato jer zahtevaju dubinu,sirinu.Koprcanjem na povrsini stvarnog necemo mnogo saznati sem da zivimo kao i svi ostali; "Kao sav normalan svet".Sta je sadrzano u tome "ziveti kao sav normalan svet".To je fin paket aranzman sadrzan od vaspitanja,predrasuda,verovanja,navika,obrazovanja,kulture ponasanja,misljenja,"pravih vrednosti",a mi smo nekakav nesretni mix svega tog.Kad zagrebemo noktom tu povrsinu stvarnosti,shvatimo da smo kao bure puno g....djubreta,sa dva prsta meda koja se brzo izlizu,jer svi smo skloni ziveti "Dolce Vitu" ako je to iole moguce,a problematiku sveg postojeceg ostavljamo za kraj,ako bas mora,manje vise svesni toga,ili uopste ne.Kako da saznamo da li smo deo tog programa,ili ne?To ne moramo,jer svakako jesmo,ali kako taj program deluje na nas,i sta je u stvari to sto mi smatramo sobom to je ono cime se trebamo zanimatii.Odakle krenuti?Naravno,od svakodnevice,jer cemo se silom prilika svakako vratiti u nju,posto mi to vec jesmo samo nismo toga svesni,ili kako ko,ili vec u kolikoj meri i koliko ko radi na tome da osvesti ono sto jeste u samoj svojoj sustini.U svakom slucaju moramo krenuti unazad, kako bi smo jednom krenuli napred,ziveli svoje zivote punim plucima,plovili okenamo svesnosti punim jedrima.Kako poceti?Pokloni se i pocni.Idealna prilika,napokon je stigla 2012.g-ina doduse dugoocekivana,ali tu je i mi smo tu da je dozivimo,da iskusimo, sto je jedino validno."Program"nalaze,vec ono sta nam sve nalaze i nazalost prvo sa cim cemo se suociti je to da mi "iz ove koze ne mozemo",da i dalje moramo ziveti,tog takvog,kakvog "sebe",sa svim sto nam uzrocno posledicno sledi,jer za sad ne umemo drugacije,ali mozemo uraditi to da osvestimo,sta nam se to desava i "ko je taj",kome se to desava.Na taj nacin vec smo mnogo uradili i nas zivot ima priliku okrenut kormilo u drugom smeru,a kormilaru dati sansu,da spozna te svoje putesestvije.Ko je on u samoj svojoj sustini i kuda to ide?Dakle,koja je magicna "Igra staklenih perli"i u Novoj 2012,g.?Svakako sled koji zapocinje pitanjem:Ko sam ja?Nastavlja konstatacijom:"Ja jesam",a sta je to sto u stvari jeste,zavrsava odricanjem od tog nepostojeceg "sebe","To nisam ja"i......?To vam vec ostavljam da uvidite sami,jer kao sto rekoh dozivljeno,odnosno iskuseno, je jedino validno.Srecna vam Nova godina,svesno u nju....:)))
nedjelja, prosinac 18, 2011
Stojim i posmatram desavanja,prolazim kroz njih,ne vezujem se...retko kad...razmisljam....Kako je sve to savrseno,interesantno,taj mehanizam sto nas tokom zivota vise,ili manje uvlaceci u sebe u stvari poucava za dalje,a koliko besa,koliko ljutnje,boli,a ponekad i krvi stoji prepreceno naspram blazenstva i ceka da nestane samo jednim nasim potezom,nasim vidjenjem,a do jasne slike je put dug.Ipak i tada je jos sve samo slika nasa iluzija stvarnosti.I sad,nazire se pitanje kuda ici?Putevi postoje da se kroci njima i nije vazno kojim cemo poci, nego da li cemo stici, kuda smo krenuli,a na pitanje "kada",pa to je samo vremenska iluzija koja nestaje sa momentalnim vidjenjem ,razumevanjem stvari i desavanja.Okolnosti su tu da ih ispratimo.Bushido u samoj svojoj sustini je mentalni stav.Sta je postati samurajom?"Nista".Biti samuraj,znaci sve odbaciti i biti sama sustina desavanja prolaznosti neprijanjanjem za ono sto trenutno jeste.Zasto bushido kao put?Zato sto to u stvari i nije put.To je recept za neustrasivost,hrabrost,doslednost,verodostojnost,autenticnost,ispravno delovanje,i svakako za najbolje resenje momentalnosti.Rad na kvalitetu licnosti.Rad na svakodnevici.Ulozen rad,koji se reflektuje kao nepomuceni odraz u vodi,koji "niti tone,niti pluta",nego samo jeste.Svakako, bushido jeste samo koncept,ali koncept koji sublimira,sadrzava sve u sebi,ciji kodeks nas upucuje na to da u svakom slucaju budemo kvalitetnija jedinka, koja na svom putu evoluirajuci svesnot sledi principe apsolutnosti postanka u nepostojanom,cija je centralna tacka energija koja se regenerise, ponavlja,obnavlja,prelazeci iz jednog oblika u drugi stvarajuci uslove za "zivot" i razne forme i oblike postojanja.Nakon svega,bushido,ili ne,izbor je vas,ako i nije,necete pogresiti,jer je svakako nacin da upoznate pravog "sebe",a kada se to desi,"horizont",nije daleko,samo pruzite ruku i "vidjenjem" onoga sto je iskonsko u vama vi ste ga takli,vi ste "kuca izlazeceg sunca"....
petak, studeni 25, 2011
U moru informacija koje nas okruzuju svaki dan,tacnije kojima se zatrpavamo svako jutro,tesko je reci sta je od toga istina,a sta "haljina koju biramo za vece",tako da ispada da zivimo ovaj zivot po inerciji,ili ti u zavisnosti od toga sta nas ponese,kojim talasom takozvane trenutne istine smo zahvaceni.I kao sto jeste sve tvorevina, kolektivna svesnost i kao takvo funkcionise u ovom nasem svetu,tako je i sa raznim "istinama",od kvantiteta zavisi da li ce nesto biti proglaseno istinom,ili nece.Dakle,opet se vracamo na onu staru "kud svi Turci,tu i mali Mujo" i to je definitivno mehanizam koji nas nadvladava tokom zivota i sa kojim treba da se izborimo radeci na sebi.E,sad da li cemo poceti prekidanjem svih veza sa vitaminom "C" koji lece sve,ili raznim "tehnikama preporadjanja", koje nam garantuju novi zivot od sutra, izaberite sami.Otkrite svoju istinu,ali pazite da se to ne pretvori u naviku,koncept,formu,predrasudu,verovanje ili vec nesto sl.;ili probajte sa doziranjem, mozda u "tom zbunu lezi zec",ili pak sa onim da odredite pravu meru za sve,jer "sve jeste lek ako je u kolicini koja je potrebna da izleci,svaka druga doza je potencijalni otrov",pa sad vi vidite,sta je istina?
četvrtak, studeni 24, 2011
Be empty, be still. Watch everything, Just come and go.
Teachers open the door, but you must enter by yourself.
The notes I handle no better than many pianists, But the pauses between the notes, ah, that is where the art resides.
I have nothing to say and I am saying it, and that is poetry.
A heavy snowfall disappears into the ocean, What silenceGreat faith, great doubt, Great effort.
The most terrifying thing is to accept oneself completely.
Life is what happens to you while you are busy making other plans.
When making your choice in life, do not neglect to live.
He did each single thing as if he did nothing else.
utorak, studeni 15, 2011
Bila sam tako sama,
Dok te nisam srela,
Da bih volela da te dane
Mecava zaveje….
I ne znam ni sada,
Sta bih ucinila
Sa sobom i svetom,
Da mi se nisi tu nasao…
Sada ovako.
Potpuno sigurna,
Lutam,”cutim”
Pronosim glas istine…
Vise ne pitajuci
Vetar:
“Kakve je boje?”
Slazem puzlu zivota…
utorak, studeni 1, 2011
Probudila sam se
zato sto te volim,
jer nisam vise mogla da spavam,
a ni da te sanjam...
Probudila sam se,
i ovako napola budna,
zbunjena i zatecena,
ceznem da te poljubim...
Probudila sam se,
ljubavi,jer onako usnula,
ne bih mogla da ti kazem,
da te volim...
utorak, listopad 11, 2011
Jedan od ucenika Tejsena Deisimara,ucitelja aikida, ga je jednom prilikom upitao":“Koliko godina moram da praktikujem zazen?”“Dok ne umreš.”
Zazen...
One of the students Tejsena Deisimara, teacher of Aikido, he was once asked, " How many years do I have to practice zazen? ""Until you die."
subota, listopad 1, 2011
Oci u oci,ja i praznina...u stvari nema me,u stvari... samo praznina.... nema misljenja,nema nicega,samo svedocenje,nema ni svedoka,...izvan.Traje... i traje...i kao da nece da prestane...Odjednom nailazi pitanje.Kakve je boje?Nema boja,nema vidjenja,nema nicega,nema izraza,nema,a ipak jeste.Neispoljeno,bezlicno,tako potpuno.Neverovatno.Apsolutno.Neizrecivo…neopisivo…ali ima potrebu da se da se jednom ispolji.Predivan osecaj.Pitam se najzad,kakvost je toga bezizrazajnog…neizrecenog...ali nema potrebu za odgovorom,ono je takvo dovoljno samo sebi... Da bi bilo koja boja bila suvisna.Mi smo ti koji sve slikamo, odredjujemo nijasnu,ozivljavamo,dajemo identitet,rodjenje,smrt.Jeidni mi,bez nas ono je samo sa sobom jedno, neispoljeno,samozivo,ali bez nas neodrzivo.Mi smo ti koji delujuci osvezavamo “rumenilom jutra”,podrazaj koji ima teznju da se siri u svim pravcima,...levo...desno...gore...dole..u dubinu...sirinu...i ko zna....jer bez nas bi svekoliko znanje bilo satrto samo od sebe...Zivot je taj koji nepostojanom,postajuci daje svekolikost.Zato se ne pitajmo kakve je boje praznina,takve kakvu ju mi slikamo…
